Od koga i kako djeca uče?

Djeca uče od svih i od svega što im je dostupno. Ako im nije dostupno moraju uložiti veliki i dugotrajan napor da to proizvedu sami. Veliki napor.

Od svih sposobnosti i vještina koje imaju, ogromna većina, prije ili kasnije, bude pogašena -kako bi bili prilagođeni onome što treba, onome kome treba i onome tko nad njima ima moć postaviti kalupe koji mu najbolje služe.

Ako ste mislili da je u širem interesu da zaista razvijamo maksimalno sve svoje sposobnosti samo zato što su vam tako rekli, e, pa nije. Na žalost, mnogi u nekom trenutku otkriju da svijet i ljudi, sustavi i bliski često žele od njih nešto što nije njima, djeci, u korist.

Kada smo mali imamo veliku glavu i malo tijelo. Mi smo hard diskovi koji mogu primiti određenu količinu informacija. Daunlodamo programe koji su oko nas. Nesvjesno preuzimamo način mišljenja i ponašanja koji nam je dostupan u našem okruženju, sa interneta, iz filmova, priča i sl., pa na njega dograđujemo koliko nam je moguće. Ponešto uspijemo, bar na površini, obrisati, promijeniti, proširiti... itd, ali dubinski sve ostaje pohranjeno.

Sve što proizlazi iz nas, misao, ponašanje, somatska vibracija ili energetski zapis, je neki naš fraktal. Kamo idu ti naši fraktali? U koga i u što? Odbijaju li se, pa vraćaju natrag? Promatrajte svijet oko sebe. Da, iz nas odlaze u djecu, druge ljude, životinje, biljke, pa i u strojeve. Pa kako neki od nas mogu pokvariti stroj samim prisustvom (nije šala) tako i djeca i drugi ljudi mogu biti zaraženi, zatrovani ili oplemenjeni i pozitivno ozračeni.

Velika je sreća za obje strane ako od djece natrag dobijemo mrvicu više od onoga što smo im dali u pozitivnom aspektu.

Kada porastemo, stvari se mijenjaju, pa naizgled imamo malu glavu, a veliko tijelo. Sve što smo ikada doživjeli na bilo koji način, preko bilo kojeg kanala, znanog i ne znanog, priznatog ili nemjerljivog, pa onda i ne priznatog u znanosti (koja je sama sebi kontradiktorna) sve je ipak spremljeno u nama. Posvuda. Tko god je ikada radio defragmentaciju diska zna da mu računalo poslije bolje radi, da je brže. Tko god je prepunio količinu podataka zna da su poteškoće i zastoj sigurni. Taj prostor treba pospremati, čistiti i zamijeniti neke elemente.

No, mi nismo kompjutori, iako mnogi to očekuju od nas. Čak što više. Katkad očekuju da budemo samo onaj fragment koji im odgovara, a ostalo da nekim čarobnim gumbom ugasimo. Mi smo daleko više od tog malog segmenta i samodestruktivno je svesti se na mjeru koja drugome odgovara, ali također, to ima i samozaštitnu funkciju u mnogim prilikama.

Djeca mogu, žele i vole učiti od ljudi koji ih vole. Zaista vole. Mogu i moraju učiti od onih koji misle da ih vole, zadovoljavajući neke svoje potrebe. Mogu i moraju učiti i od ljudi koji sebe ne vole, pa preuzeti programe, stavove, ponašanje i način mišljenja jednak njima. Mogu i moraju se boriti, koliko god je u njihovoj moći između svih kognitivnih, somatskih, intelektualnih, emocionalnih, duhovnih, duševnih, fizičkih i još nekih disonanci (seljački: unutarnjih sukoba) koje im odrasli serviraju, nameću i zahtijevaju da obrade.

To se događa od dana kada netko odluči da će nas donijeti na ovaj svijet, pa sve do trenutka kada taj period bivstvovanja ovdje završi. Nekad i ranije kroz nasljeđe predaka, a katkad i puno duže, ostavštinom potomcima. Sloboda i slobodna volja postoje u nekim slojevima i fraktalima, slajdovima nas, no uglavnom nas ne uče kako ih koristiti na svoju i tuđu dobrobit. Svejedno, možemo to učiti i naučiti u dobroj mjeri.

Djeca znaju tko ih voli. Osjećaju. Osjećaji nisu znanstveno dokazivi, kao ni razina boli ili ugode kod pojedinca. Različiti smo, a znanost voli samo po koju iznimku koja će potvrditi pravilo. Možete im pričati svaki dan kako ih volite, ali ako vaše ponašanje odstupa od toga, moraju se braniti. Moraju se štititi. Čak i kada pretjerujete sa onime što smatrate ljubavlju, moraju se štititi. Prispodoba je ova: ako nekoga lagano lupkate, to mu može biti ugodno i stimulativno za cirkulaciju i opuštanje. Ako ustrajete, neće više biti ugodno.

Izazov koji ponudite, zadatak ili posao, treba biti dosežan sa ponekom malom preprekom. Različiti smo, pa tako Jasna nikad neće postati kao Sanja jer nije Sanja. Svatko je nekakav i netko. Ako želite sretnu i uspješnu djecu u njima gledajte baš njih. Činite to tako da ona znaju da vidite njih i sav njihov potencijal. Svoje blokade, strahove, sumnje i nelagode rastvorite na vrijeme, dovoljno teškoća će im svijet ionako servirati sam. Govorite im o sebi, a ne o prihvatljivoj slici o sebi. Iskrenost je čudotvorna. Dopustite im da oni budu oni, a vi budite vi. Iako ste vi rođeni ranije, oni su zapravo odrasliji, stariji od vas, nastali na dužim procesima stvaranja, postojanja, učenja i razvoja. Učite od njih.