Smiri svog unutarnjeg majmuna

Kada ste sa sobom, svjesno prisutni sebe, svog uma i tijela, vidite li unutra svog majmuna?

Vidite li i osjetite li ga? Što radi? Oko čega se uzrujava? Što mu se sviđa? Oko čega je zauzet? Spava li? Kako je?

Znate li što je vaš unutarnji majmun?

Kada ste zadnji put s njim razgovarali? Što vam je pokazao? Što ste mu rekli, dali, ponudili?

Vaš unutarnji majmo, kako ja od milja zovem svoga, dio je nas koji živi i postoji u neverbalnom dijelu mozga ili uma.

On ne zna govoriti, ali osjeća, doživljava.

On je dio nas koji je tu kada treba instinktivno reagirati, koji će povući našu ruku kada osjetimo bol.

Kao što vidi i doživljava sve što mu se događa, ali ne može verbalizirati, eventualno nekako pokazati i odvesti nas na mjesto gdje se to nešto događalo, tako je i najtočnija verzija onoga što se događalo.

Točno onako kako je bilo. Nema iskrivljavanja, nema netočnog prijenosa informacija, nema šuma u komunikaciji, netočnog izraza ili riječi koje ne mogu dočarati detalj.

Cijeli doživljaj je sublimiran, fragmentiran u našem tijelu i umu, a majmo ima sposobnost resublimacije, kristalizacije kako bismo to ponovo mogli osvijestiti, osjetiti, vidjeti ili doživjeti kako bi bilo moguće procesuirati kada je potrebno.

Ljudi često spominju smetnje, psihosomatskog oblika, nepoznate nemire, unutarnja drhtanja, neke pritiske, grčeve, boli koje je teško precizno odrediti.

Moja prijateljica je to pojednostavila, pokazavši prostor između glave i zdjelice i kazala: tu me boli, sve me to boli! Nije pri tom mislila na ikakvu fizičku bol, već mentalnu, emocionalnu, duševnu!

Tu su srce, pluća, jetra, želudac, crijeva, bubrezi, gušterača, slezena, ali i mišići, kosti, fascia itd... Kada je ruka dovoljno dugo zgrčena, nakon nekog vremena ćemo imati poteškoće s njom.

Dajte si samo pet minuta!

Sjednite negdje u miru, pronađite točku koja vam privlači pogled. To može biti pogled kroz prozor ili neko mjesto u prostoru u kojem jeste.

Ja jutros gledam ka tornjevima katedrale, konkretno lijevi toranj malo više jer na toj strani vidim skupinu ptica. I dok ih gledam, riječi nestaju, ne trebaju mi.

Moja pažnja je na unutra, na ono što se događa u meni, u mom tijelu. Primjećujem pritisak slušalica na mojoj glavi, zategnutost u vratu, napetost u lijevoj nozi... puštam da tijelo nađe opuštenu poziciju, udobniju.

Tada primjećujem kiselinu u želudcu, pizza od jučer možda nije dobra ideja za doručak? Titraj u lijevom listu kao da kaže, tu sam, osjeti ovo što se kao mali mravasti škakljaj pojavljuje na nekim mjestima i idi do majme, pogledaj ga, provjeri kako je... I odlazim na jednu finiju razinu, kao da vidim svoje unutarnje malo biće koje upravlja udahom, skvrčenim mišićima trbuha i nalazim mjesto koje mi pokazuje.

Mjesto gdje mišići bivaju zgrčeni, gdje se nalazi mjesto koje je na neki način povezano sa svim ostalim, mjesto odakle vodi u fine mišiće u donjoj vilici, dio vilice lijevo, pa desno rame, točka u jagodici koja pulsira, negdje u lubanji iza oka gore, mišići se u ramenu opuštaju negdje iznutra...

Ja samo pratim slijed koji izgleda kao usporena snimka munje. Koja putuje kroz tkivo prostora i grana se na neka mjesta, te na kraju negdje udara i prazni naboj... Točno tako se jednako događa u našem tijelu. Negdje na kraju udari jače, negdje slabije, a negdje samo ovlaš dodirne.

Majmo mi je pokazao onaj fizički dio. Vidim mjesto koje je upaljeno od stalnog grča. I posvećujem mu punu pažnju. Dišem i promatram. Majmo je miran, zna da ću se pobrinuti za to.

Sad više nije uznemiren, pokazao mi je put i doveo me do najbitnijeg. On može sad odmoriti, zaspati čak. U mom umu je mir, nema misli, samo prisutnost kraj tog mjesta. Ostajem ovdje koliko treba. Dok se ne iscijeli.

Sada mogu u druge obveze, učiniti sve što treba, obaviti kroz dan. Jedan dio mene će ostati tu i paziti. Svako toliko ću svratiti s punom svjesnošću i vidjeti što majmi treba. To ću mu i dati, sve dok nije opet sasvim dobro i zdravo...

Provjerit ću zna li to i slušati kako mi govori na svoj način, slikama, osjetima, očima, šutnjom... Jer želim da je miran i siguran.