Kako pomoći osobi koja je psihički u lošem stanju?

Nije sasvim jednostavno započeti razgovor s nekim tko se psihički osjeća loše.

Uz to će se u pravilu i fizički osjećati loše, na nekoj razini.

Ovako govore ljudi koji imaju poremećaj mentalnog zdravlja o tome kako bi voljeli da netko započne razgovor s njima.

Ovo su najčešće stvari koje navode:

“Ako ti je teško, možeš mi reći. Tu sam."

“Samo pitajte 'Kako si' i ozbiljno to mislite. Nemoj mi dopustiti da se izvučem s jednostavnim odgovorom.”

“Čini se da imaš loš dan. Želiš li razgovarati o tome?"

Ponekad je dobar osjećaj biti viđen i priznat, ali možda postoji neko drugo vrijeme koje je bolje za razgovor:

„Nedostajao si mi na satu/u klubu/crkvi itd. Je li sve u redu? Stvarno želim pomoći ako ti treba.”

»Čini se da se boriš. Molim te, reci mi što ima.”

“Što god da prolaziš, tvoji osjećaji su potpuno valjani, neću te osuđivati.”

“Imate moju punu pozornost.”

"Jesi li stvarno dobro?"

"Hej, želiš li se družiti i samo opustiti?" Zatim nježno pitajte jesu li stvari bile u redu ili nešto nije u redu.

“Činiš se pod stresom. Što kažeš na zagrljaj?” uz iskreni zagrljaj i ponudu da saslušaš.

Odgovorite na njihovu zabrinutu objavu na društvenim mrežama, e-poštu ili SMS:

“Hej, vidio sam tvoju objavu. Zvuči kao da se trenutno ne osjećaš dobro. Pričaj mi o tome."

Jedno od najtežih trenutaka za početak razgovora je kada netko izražava mnogo ljutnje:

“U zadnje vrijeme djeluješ jako napeto ili ljuto. Zabrinut sam za tebe.”

“Čini se da se u posljednje vrijeme vrlo brzo uzrujavaš.”

“Brine me koliko si bio ljut na mene/mamu/svoje prijatelje/itd., u posljednje vrijeme.”

Ako osoba reagira obrambeno ili s ljutnjom, možete pokušati slušati bez osude.

Ako su uvredljivi, recite "Nemojmo sada o tome."

Ne kačite se na udice tog tipa, to je vjerojatno očajnički loš potez pogođene osobe. Ignoriranje mogućih uvreda je učinkovit način da stabilizirati osobu.

Kada se naboj isprazni, vratite fokus na "kako ti možemo olakšati sada?".

Iako vaša zapažanja možda neće biti dobro primljena u početku, vi sadite sjeme za daljnji razgovor.

Kada ste jako zabrinuti:

“U zadnje vrijeme sam jako zabrinut za tebe. Dolazim s kavom/čokoladom/kolačićima itd. pa možemo razgovarati.”

Upotrijebite deklarativnu izjavu umjesto da tražite dopuštenje kako bi osoba znala da ste ozbiljni i da ne može vam dati izgovor da vas odgurne.

Važno: slušajte, slušajte i slušajte. Ne prekidanje, ne ocjenjujte, ne prosuđujte, ne govorite ništa poput: moraš se sabrati, nerealno razmišljaš, nije to ništa strašno, tako je i meni, drugome je gore, nije tako, samo umišljaš, sutra ćeš misliti drugačije, samo se trebaš odmoriti, praviš drame bez potrebe, nemaš realnih problema, to će samo proći, moglo bi biti i puno gore, zamisli tek da...

Pružite utjehu u mjeri kojoj možete, bez prelaženja svojih granica i mogućnosti.

Zatražite dopuštenje osobe da zatražite adekvatnu pomoć nekoga tko je profesionalac, te će znati što bi bilo dobro dalje učiniti. Ponudite, ako ste u mogućnosti, vodu i malu okrepu, makar slatkiš ako imate pri ruci.

Ne dirajte osobu ako niste provjerili je li joj to prihvatljivo i ugodno.

Budite sasvim prisutni, to je često dobar prvi korak da osoba izbaci riječima, plakanjem ili možda čak i drhtanjem pritisak koji osjeća.

Ostanite mirni i sigurni dok se "val" ne stiša. Ne paničarite.

Zajedno procijenite što bi bio dobar prvi korak i učinite ga, odnosno pomozite osobi u patnji da ga učini, ako nemate mogućnost profesionalne pomoći. Ako je osoba nemoćna ili maloljetna obavijestite nekoga tko bi mogao dati adekvatnu podršku.

Ne ostavljajte samo na sebi, potražite savjet.