Slijepa točka

Što je slijepa točka?

Slijepa točka je ono što ne možemo vidjeti jer je van dosega vida u nekom položaju ili trenutku. Očito je: oslanjamo se na vid u ovom slučaju kao izvoru informacija.

Kada polažete vozački ispit, svakako morate provjeravati slijepu točku ili bi vam se mogao dogoditi sudar. Netko tko nailazi straga, zaobilazi sa strane, vrlo blizu vas i ne predviđa da biste mogli kretati se na tu stranu je u našoj slijepoj točci.

Mogli bismo reći da je sve iza nas "u sjeni", odnosno, ne vidimo to.

Je li onda i prošlost, kao nešto što je iza nas u svojevrsnoj sjeni? Što je onda budućnost?

Što sve dalje odmičemo to je sjenovitije ono što je daleko, a sve što primiče je svjetlije i jasnije vidljivo. Život je kao vožnja vlakom.

Zašto i kako je slijepa točka važna za nas?

Često ste imali priliku vidjeti kod drugih ljudi neke karakteristike, oblike ponašanja i događanja koja su vama očigledna, ali kada ih spomenete toj osobi, uočite da su iznenađeni time, kao da nisu bili svjesni onoga što im pokazujete, opisujete i spominjete. Nevažno radi li se o neugodnim ili ugodnim opažanjima, prigovoru ili pohvalama, ljudima zna biti neugodno čuti takve informacije. I pozitivne i negativne.

Nesvjesni smo mnogih svojih karakteristika. Kako pozitivnih, tako i negativnih. Nelagoda koju osjetimo kada čujemo za njih je u pravilu nevjerica da smo u nečemu zaslužili pohvalu ili osjećaj nelagode, srama ili krivice jer nismo shvatili neki negativni obrazac, a viđeni smo da ga ponavljamo.

Drugima je lakše vidjeti nas, jer mi sebe možemo vidjeti djelomično, a ostatak u ogledalu. Treba ipak imati na umu da sve što drugi kažu nije nužno i točno. Ljudi vide onoliko koliko su sposobni vidjeti. Vide kroz svoje vrijednosti i sposobnosti, pa tako vaše najveće vrline neki neće moći vidjeti nikada, a najgore osobine bi im mogle izgledati kao odlike iako kroz njih štetite sebi, ali za drugu ili treću stranu stranu postoji skrivena korist. Da, bliski ljudi koji nam čine štetu su nam u pravilu u slijepoj točci.

Tko bi mogao imati koristi od toga da ne vidite što vam je u slijepoj točci?

Zanimljiva crtica iz života: Stojim ispred lokalne trafike i pogledom tražim časopis koji želim kupiti. Gospođa iz trafike razgovara sa gospodinom koji se odmiče kako bih mogla vidjeti što je u rafovima. Pričaju o zajedničkoj poznanici. Ustanovljavamo da više ne dobivaju časopis koji trebam. Gospođa me upućuje gdje bi ga mogli imati. Pozdravljamo se i ja se okrećem da krenem dalje i zamalo se sudarim sa čovjekom čudnovato blijede kože koji dolazi po nešto na trafiku. Brzo se ispričavamo uzajamno. On je mene vidio, ja njega nisam. On je privučen onime što je htio, ravno prilazio k prozoru trafike, bez obzira što ja još tamo stojim. On nešto želi i ne obazire se na nas troje već na neki način probija sebi prostor. On želi nešto kupiti, naizgled na prvu, ali tada se razjašnjava pravi razlog. Traži gospođu iz trafike da odu zajedno na kavu. Ona odgovara da ne može baš danas. On ustanovljava da to uvijek kaže i pita ju kada će doći dan kada će moći. Ona šuti pa vrda sa nekim odgovorom, ameni iz usta ispada riječ: Nikad. On uzdahne pa kaže: da, nikad, znam i ja to. A, ja kažem nešto kao: pa zašto ju onda stalno isto pitate? Kaže: nadam se da će jednom upaliti i možda ipak... Kod gospođe iz trafike se osjetilo tehtonsko preslagivanje i olakšanje. Konačno je rečeno. To što je bilo skriveno i zasjenjeno. Česta strategija gubitka vremena i energije. Neravnoteža među njima je očigledna, no moglo je ispasti drugačije da je gospodin blijede puti nešto promijenio kod sebe. Ne puno, samo toliko koliko je dovoljno. Ono što nije kod sebe vidio, a nama je bilo sasvim vidljivo.

Slijepa točka u kontekstu osobnog razvoja odnosi se na područja našeg života, osobnosti, ili ponašanja koja nam ostaju neprepoznata ili nismo svjesni njihova utjecaja. Ta područja mogu biti obrasci, uvjerenja, emocionalne reakcije ili nesvjesne navike koje oblikuju naš život, a da nismo u potpunosti svjesni njihovog postojanja. U kontekstu osobnog razvoja, slijepa točka može biti povezana s:

1. Ne prepoznajemo vlastite blokade i uvjerenja: Mnoge osobe imaju nesvjesne blokade koje ih sprječavaju da postignu svoje ciljeve. To mogu biti duboko usađeni strahovi ili uvjerenja koja je teško prepoznati jer su dio naše svakodnevice i načina razmišljanja.

2. Odnos prema emocijama: Ponekad ne prepoznajemo kako naši emocionalni obrasci utječu na naše ponašanje. Na primjer, možemo biti skloni izbjegavanju neugodnih osjećaja ili zanemarivanju onih koje ne želimo osjetiti, čime stvaramo emocionalne barijere.

3. Nesvjesne reakcije na vanjske okolnosti: Naša percepcija drugih ljudi i situacija često je oblikovana nesvjesnim uvjerenjima i iskustvima iz prošlosti. To može utjecati na naše reakcije i ponašanje prema drugima, čineći nas nesvjesnima vlastitih projekcija.

   
   

   Ovdje mi dolazi u sjećanje jedna mlada žena koja je kao dijete sudjelovala u nesreći u kojoj je jedva izvukla živu glavu. Otac koji je došao po nju je rekao samo: ah, nije ti ništa. Na tome je sve ostalo. No, ona se živo sjećala prevrtanja, mirisa goriva koje se razlijeva, bolova kako se natukla, iako ništa nije bilo slomljeno, koliko ona zna... i spoznaje da su svi mogli živi izgorjeti. Nitko nije pokazao ni najmanji interes za njezine proživljene strahove. Druga djeca su jače stradala. Čudila se kako je moguće da je to sasvim zaboravila dok nismo potražili uzroke anksioznosti

   
   

   

   
   

   .

   
   

   Da bismo osvježili svoju svijest o onome što se nalazi u našoj slijepoj točki, možemo koristiti nekoliko pristupa:

1. Samorefleksija i introspekcija: Redovito uzimanje vremena za razmišljanje o vlastitim postupcima, reakcijama i osjećajima može nam pomoći uočiti obrasce koji se ponavljaju. Dnevnik osjećaja ili vođenje osobnog dnevnika misli može biti koristan alat za istraživanje nesvjesnih obrazaca.

2. Povratne informacije od drugih: Ljudi iz našeg okruženja, kao što su prijatelji, obitelj ili kolege, mogu nam pružiti povratne informacije koje otkrivaju što možda ne vidimo. Biti otvoren za kritiku (razlučivanje i odlučivanje) i sugestije drugih može nam pomoći da prepoznamo slijepu točku.

3. Rad sa stručnjacima: Terapeut, coach ili mentor može nas voditi kroz proces otkrivanja nesvjesnih obrazaca. Profesionalci mogu postaviti pitanja koja nas potiču na razmišljanje i omogućuju dublje uvid u osobne slabosti ili neprepoznate talente.

4. Apsolutni fokus, Mindfulness i svjesnost: Praksa Apsolutnog fokusa nam daje alat laserske preciznosti za rastapanje nepoželjnih emocija, mindfulness nam pomaže postati svjesniji trenutnog trenutka i naših reakcija na njega. Kroz meditaciju i svjesno promatranje vlastitih misli i osjećaja, možemo uočiti nesvjesne obrasce koji inače ostaju neprepoznati.

5. Svjesna promjena: Svijest o vlastitim slijepim točkama proizvodi spoznaju o osobnoj moći i aktivnu želju za promjenom. Kada prepoznamo određene obrasce, logično je da ćemo poduzeti konkretne korake kako bi ih mijenjali, što uključuje praksu novih navika i stavova.

Bitno je zapamtiti da slijepa točka nije nešto negativno, već mjesto vrijednih informacija koje nam otvara vrata ka osobnoj moći i boljitku u svakom pogledu. Razumijevanje tog procesa pomaže nam u osobnom rastu, jer nas poziva da preispitamo svoje limite i proširimo svoj utjecaj na osobni život, pa i na svijet oko nas.