Budućnost zvana Ti

Nekad se stvari događaju točno onako kako ih predvidimo.

Možemo li predvidjeti bolje, jasnije, preciznije?

Možemo.

Stalno se mijenjamo, ako se trudimo (ili ako se drugi trude oblikovati nas po svom ukusu). Ako se ne mičemo, onda smo negdje stali, zakržljali, betonirali se i ne dišemo. Kao stara Nokia, ona cigla. Sigurno je da ima svoje prednosti i samo je telefon, no uz nju onda trebamo još ponešto raznih gadžeta kao što smo ih trebali i prije. Napatiš se samo dok ju nosiš. Trebaš posebnu torbu samo za to čudo.

Jesi li lagana, sadržajna, korisna sebi samoj i drugima ili onako... To je razlika koja čini razliku.

Što želiš biti? U kojem smjeru ideš? Prema kromanjoniji ili prema supersoniji? Što ćeš zadržati, a što odbaciti? Ima li neke ravnoteže? Balansa... harmonije? Daj, kreni bar - dobro će ti doći!

Znaš li zašto zadržavaš to što zadržavaš? Znaš li što trebaš, a što ne? Znaš li koja je svrha kojem predmetu? Je li tu zbog tebe ili zbog nekoga drugoga? Donosi li ili odnosi energiju i kamo, kome?

Kako je sa tvojim sadržajima u tvom mentalu? Čega sve ima tamo? Što je vrijedno, korisno, upotrebljivo, a što smeta, u što se opališ svaki put kad prolaziš do dobre misli, a da to i ne primijetiš? Je li to lijep zatvor ili beskorisna palača? Ima li tu ičega realno korisnoga ili je uglavnom za bacanje i recikliranje?

Vrijeme je za centrifugu? Ili da se još malo namačeš i kiseliš dok ne fermentiraš i katapultiraš poklopac. Da ne bude svega po cijelom okolišu... možda treba ipak kakav mjerač, sigurnosni ventil ili bar malo nakrenuti poklopac?

Koliko puta je dovoljno pomisliti: baš bih mogla... Sto? Sto i prvi put? Ovaj put?

Baš, baš, baš ću eto sad. Pa kud puklo da puklo.

Ako misliš da bi ti baš dobro došlo i mi to mislimo, pridruži nam se. Ako si trtarošica ili misliš da ne zaslužuješ to, zažmiri i skoči. Držimo te!

Počinjemo ubrzo sa "Čišćenjem mog unutarnjeg svijeta", ubaci se u naš zajednički

supersonični proces ovdje...