Regresija i Progresija

Čitali ste, analizirali, razgovarali, povezivali uzroke i posljedice...

Možda točno znate zašto reagirate na određene ljude, zašto osjećate strah, težinu, napetost ili unutarnji nemir. Ali, nešto u vama i dalje reagira isto. Tijelo se stegne prije nego što uspijete razmisliti. Ramena se podignu. Ujutro se probudite s osjećajem tereta. Određene situacije pokrenu tugu, paniku ili osjećaj nesigurnosti koji nije proporcionalan stvarnosti.
Kao da jedan dio vas razumije, a drugi još uvijek živi u nekoj staroj priči.

Regresoterapija upravo zato ne pokušava samo razgovarati s umom.
Ona pokušava doći do dubljih emocionalnih zapisa koje tijelo i podsvijest još uvijek nose.
Ponekad kroz sjećanja iz djetinjstva. Ponekad kroz simbolične slike. Ponekad kroz iskustva koja osoba doživljava kao prošle živote, te čak o tome može i pronaći stvarne dokaze, ljude koji potvrđuju njihove priče. Nitko ne može objasniti sa sigurnošću ovaj fenomen koji su iskusili, sada već mnogi - širom svijeta.

Nije najvažnije jesu li te slike doslovne, a koji detalji se razlikuju. Važno je što nose: emociju, unutarnji konflikt, strah, bol ili obrazac koji se godinama ponavlja. Mnogi ljudi tijekom regresije prvi put jasno osjete odakle dolazi nešto što ih prati cijeli život: strah od odbacivanja, osjećaj da moraju sve kontrolirati, nemogućnost opuštanja, kronična tuga, osjećaj krivnje, unutarnja blokada, ili stalni osjećaj opasnosti.
 

Kad se taj zapis otvori u sigurnom prostoru, tijelo često počne otpuštati ono što je dugo držalo.
Ne događa se promjena samo na razini razumijevanja. Događa se i na razini živčanog sustava.
Ljudi često opisuju: da prvi put duboko udahnu, da tijelo više nije stalno u grču, da ramena spontano padnu, da ih određene situacije više ne preplavljuju, da osjećaju više mira i prisutnosti,
da više ne žive stalno u unutarnjoj obrani.

To nije bijeg od stvarnosti. To je postupni povratak sebi. No regresoterapija nije nešto što “terapeut napravi umjesto vas”. Najdublje promjene događaju se kada osoba i sama sudjeluje u procesu. To znači: spremnost da iskreno pogleda svoje emocije, promatranje obrazaca u svakodnevnom životu, osluškivanje tijela umjesto stalnog potiskivanja, dopuštanje osjećajima da prođu kroz tijelo, razvijanje sigurnosti i nježnosti prema sebi, i spremnost da se stare obrane polako otpuste.

Nekad nakon regresije dolaze: umor, pojačani snovi, emocije, potreba za mirom i povlačenjem. To je dio integracije. Zato je važno: dovoljno odmora, boravak u prirodi, disanje, kontakt s tijelom, vođenje dnevnika, smanjivanje unutarnjeg pritiska, i stvaranje prostora da se novo stanje učvrsti.

Prava promjena ne događa se samo tijekom same seanse. Događa se i kasnije: u načinu na koji reagirate, u odnosima koje birate, u tome koliko vam treba kontrole, koliko lako osjećate mir,
koliko ste povezani sa sobom.

Mnogi ljudi nakon dubljeg rada kažu: “Ne osjećam se više kao da stalno preživljavam.” “Prvi put imam osjećaj da sam stvarno u svom životu.” “Kao da sam skinula teret koji nosim godinama.” “Više nisam odvojena od sebe.”

Ponekad najveće iscjeljenje nije u tome da postanemo netko drugi, novi, ispolirani... Nego da se konačno vratimo dijelovima sebe koje smo morali potisnuti da bismo preživjeli. 

​

Regresija u prošle živote je specifičan oblik regresoterapije u kojem osoba, najčešće kroz duboko opušteno ili hipnotičko stanje, doživljava scene koje interpretira kao iskustva iz drugih života.
To je područje na granici: psihoterapije, hipnoze, duhovnosti, simboličkog rada i transpersonalne psihologije.
Za neke ljude to je doslovno iskustvo reinkarnacije. Za druge je to način na koji nesvjesni um prikazuje emocionalne obrasce kroz priče i simbole.

Zašto ljude toliko privlači?
Zato što često odgovara na vrlo duboka pitanja: 

“Zašto me prati isti obrazac?”
“Zašto osjećam strah bez razloga?”
“Zašto imam osjećaj da nekoga poznajem cijeli život?”
“Zašto nosim tugu koju ne mogu objasniti?”
“Zašto me nešto blokira iako racionalno znam da nema opasnosti?”
Takva terapija ljudima daje:
osjećaj smisla, narativ, emocionalno objašnjenje, duhovni okvir,

osjećaj kontinuiteta duše, nadu da patnja ima razlog i mogućnost

razrješenja.

Kako tipično izgleda regresija prošlih života?
Terapeut vodi osobu u: duboko opuštanje, fokusiranu pažnju,

hipnotičko stanje ili meditativni trans.
Zatim postavlja pitanja, a klijent pusti da se pojavi prvo iskustvo

povezano s ovim osjećajem...

Vrlo često fokus nije na “pričici”, nego na emociji koja se osjeća stvarno u tijelu.
Postoje određeni obrasci koji se stalno ponavljaju u regresijama. Najčešći motivi koji se pojavljuju su 
1. Napuštanje i gubitak
Na primjer: žena izgubi dijete u ratu, partner pogine, osoba ostane sama, smrt tijekom poroda, ili izdaja obitelji.
Današnji simptom može biti: strah od vezivanja, panični strah od odbacivanja ili anksioznost u odnosima.
2. Nemoć i zarobljenost
Na primjer: zatvor, ropstvo, prisilni brak, spaljivanje kao vještica, zločinac ili heretik, gušenje, utapanje...
Neki od simptoma: klaustrofobija, osjećaj blokade, kronična napetost, osjećaj da “ne smijem biti svoja”.
3. Krivnja i zavjeti - to je vrlo česta tema.
Osoba doživi: da je nekoga izdala, nije spasila dijete, počinila nasilje ili dala zavjet: “Nikad više neću voljeti.” "Ne smijem imati moć.” “Moram patiti.” ili “Ne zaslužujem.”
U regresoterapiji se vjeruje da takvi zavjeti ostaju aktivni kroz živote.
Neki današnji simptomi mogu biti: samosabotaža, osjećaj krivnje bez razloga, nemogućnost uspjeha, blokada seksualnosti ili novca.
4. Duhovne ili mistične scene
Neki ljudi opisuju: “prostor između života”, vodiče, dogovore sklopljene sa njima, osjećaj bezuvjetne ljubavi, pregled života, duhovne škole i planiranje inkarnacije.
To je posebno popularizirao Michael Newton kroz knjige poput Journey of Souls.

Ozbiljan terapeut neće tvrditi: “Ovo je objektivna povijesna činjenica." ako ju ne možemo provjeriti. Nego: “Ovo je iskustvo koje tvoja psiha/tijelo trenutno koristi da izrazi nešto važno.” Istraživanje je na klijentu, ako želi ustanoviti daljnje činjenice.

Zašto ljudi ipak biraju doživjeti ovo iskustvo?

Kao i vjerovanje da postoji veća sila, viši autoritet, božanska figura ili početni atom, a koji ne možemo istražiti, dokazati i mjeriti, tako znamo da postoji i osjećaj ljubavi, zahvalnosti i straha koji također ne možemo dokazati, izmjeriti i kvalificirati putem znanstvenih egzaktnih postupaka, ono što ne možemo izmjeriti dostupnim znanstvenim postupcima svejedno postoji jer to osjećamo. Osjećaj ispunjenosti i sigurnosti je stvaran, jednako kao i bilo koji neugodan osjećaj. Ne negiramo ih jer su .stvarni!
Jer mnogi ne traže samo analizu, dijagnozu, racionalno objašnjenje... sa kojima ne mogu napraviti ništa, već traže:
emocionalni smisao, duboko iskustvo, osjećaj povezanosti, rasterećenje, priču koja objašnjava unutarnju bol,
i osjećaj da njihova patnja nije slučajna ni besmislena. 

​​​​​​​

Progresoterapija je:

metoda rada sa sviješću i podsviješću u kojoj se

osoba vodi prema mogućim budućim iskustvima

sebe i svog života.
Za razliku od regresoterapije, koja istražuje prošlost

i korijene obrazaca, progresoterapija je usmjerena

prema:budućim potencijalima, mogućim životnim

putevima, emocionalnim stanjima koja osoba može

razviti i verzijama sebe koje još nisu potpuno ostvarene.
Temelji se na ideji da podsvijest ne funkcionira samo

kroz prošla iskustva, nego i kroz: očekivanja, unutarnje

slike budućnosti, osjećaj mogućnosti, i smjer prema

kojem osoba ide.

Što je cilj progresoterapije?
Cilj nije “proricanje sudbine”.
Ozbiljan pristup progresiji ne tvrdi: da je budućnost unaprijed određena, niti da postoji samo jedan put.
Umjesto toga, progresoterapija pokušava: osvijestiti kamo vode sadašnji obrasci, pokazati potencijalne posljedice trenutnih izbora, povezati osobu s dubljim željama i vrijednostima i pomoći joj da emocionalno osjeti moguću promjenu.
Drugim riječima: ne radi se samo o razmišljanju: “Želim drugačiji život.”
nego o iskustvu: “Ovako se osjeća život kad više nisam zarobljena u starom obrascu.”

                                                    Kako izgleda proces progresoterapije?

                                                    Pa, slično kao i kod regresoterapije.

                                                    Osoba može doživjeti:
                                                    slike, osjećaje, unutarnje uvide, buduće situacije, odnose, promjene životnog smjera ili                                                          vrlo snažan emocionalni osjećaj nove verzije sebe.

                                                    Što se zapravo događa psihološki?
                                                    Podsvijest jako reagira na unutarnje slike i emocionalne doživljaje.
                                                    Ako osoba godinama živi u: strahu, očekivanju problema, osjećaju bezizlaznosti, onda                                                          njezin živčani sustav stalno potvrđuje isti unutarnji model stvarnosti. Progresoterapija                                                          pokušava stvoriti novo unutarnje iskustvo: sigurnosti, 
                                                    mogućnosti, smjera, mira i drugačijeg identiteta.

                                                    Kad osoba emocionalno doživi novu mogućnost, često se počinju mijenjati: odluke,                                                                ponašanja, reakcije, osjećaj vlastite vrijednosti i odnos prema životu.

                                                    Najčešće teme u progresoterapiji su...

1. Buduća verzija sebe
Osoba upoznaje: sebe koja je mirnija, sigurnija, zdravija, slobodnija, emocionalno stabilnija...
To može biti vrlo snažno jer mnogi ljudi nikada nisu osjetili kako izgleda biti bez unutarnjeg grča.
2. Život bez starog obrasca
Na primjer: kako izgleda odnos bez straha od napuštanja, posao bez kroničnog stresa, tijelo bez stalne napetosti,
život bez potrebe za stalnom kontrolom.
3. Posljedice sadašnjeg puta
Ponekad osoba vidi: kamo vodi sadašnji način života, što će se dogoditi ako ništa ne promijeni, kako izgleda budućnost ako nastavi ignorirati sebe. To može djelovati vrlo motivirajuće.
4. Smjer i svrha
Ljudi često kroz progresiju osjete: što im je stvarno važno, gdje gube energiju, što ih zove prema naprijed, kakav život žele živjeti.

Kako ljudi doživljavaju progresoterapiju?
Mnogi opisuju: osjećaj nade, olakšanje, motivaciju, unutarnju jasnoću, emocionalni mir, osjećaj da budućnost nije zatvorena, nekad oduševljenje i zaprepaštenje radi uvida do koje mjere i u kojim sve smjerovima je moguće realizirati sebe.
Neki kažu: “Prvi put mogu zamisliti da mi bude dobro.” “Osjetila sam sebe bez težine.” “Kao da sam upoznala verziju sebe koja je već iscijeljena.” “Sad znam prema čemu idem, pa više ne trebam otpor.”

Važno: progresija nije pasivna fantazija!
Najveći efekt ne dolazi iz same vizije. Dolazi iz toga što osoba nakon iskustva počinje: drugačije misliti, drugačije osjećati i drugačije birati.
Jer kad podsvijest jednom osjeti: sigurnost, mogućnost, novu sliku sebe, stari obrasci često počnu slabiti.

Što osoba treba sama raditi? 
Progresoterapija najbolje djeluje kada osoba: prati svoje obrasce u svakodnevici, sluša tijelo, uvodi male konkretne promjene, prestaje stalno živjeti iz straha, razvija kontakt sa sobom, i postupno usklađuje život s onim što je osjetila tijekom procesa.
Važno je: integrirati iskustvo, ne čekati “čudo”, nego graditi novi unutarnji odnos prema sebi.

Dugoročni učinci koje ljudi često opisuju su: više unutarnjeg mira, jasnije granice, više energije, osjećaj smjera, veće povjerenje u sebe, više prisutnosti u životu, doživljaj osobne moći, kreiranja u životu onoga što se čini neostvarivo, što je dobro za njih, više snage i poštovanja, materijalnog obilja, društvene i osobne djelotvornosti i veću ravnotežu i skladnost u širim odnosima. Ponekad su to i realizacije zamisli naših budućih identiteta, poslovnih realizacija i osobnih dobiti - one osobe koja nas čeka da postanemo... ili zadovoljstva i radosti koju nikada nismo ranije očekivali doživjeti. Pa kako smo ikada mogli vizualizirati, manifestirati ili što već učiniti ako su to bili nepoznati faktori?

Najveća vrijednost progresoterapije i progresije

"u buduće živote"  često nije u tome da osoba

“vidi budućnost” - nego da prvi put duboko osjeti:

da njezin život može izgledati bitno drugačije i to

- znatno kvalitetnije nego što je ikada mislila i što

su mislili svi koji su ju poznavali - ranije. 

​

Nije li to najbolja vijest koju ste mogli do sada čuti?

​

Za mene najbolja ikada :)

​

​