Za roditelje koji se bore sa sustavom

Kako zaštititi dijete i sebe dok institucije ne prepoznaju nasilje koje nije fizičko

1. Najvažnija je promjena unutarnje pozicije (ključno!)

Najveća pogreška zaštitničkog roditelja je vjerovanje da: „Ako objasnim dovoljno jasno – shvatit će.“

Neće!

Sustav ne reagira na istinu, nego na ponašanje koje se uklapa u njegove obrasce, a vi biste se mogli ponašati (iz razumljivih razloga) onako kako će sustav nesvjesno (djelatnici) osuditi.

Nova unutarnja pozicija koja će biti korisna:

ne objašnjavam → bilježim

ne uvjeravam → dokumentiram

ne branim se emocionalno → ponašam se proceduralno

Shvati ovo: tamo nisu ljudi koji te trebaju razumjeti, podržati, vidjeti što se zapravo događa, niti spasiti ikoga. Ti više nisi u obiteljskom sukobu. - Ti si u administrativnom okruženju!

2. Upravljanje percepcijom (nije manipulacija – samo zaštita)

Sustav ne procjenjuje dubinu, ljubav, dobronamjernost, istinu, pravdu, povijest događanja..., nego:

stabilnost

dosljednost

predvidljivost

Zato:

govori kratko i dobro promisli koje riječi koristiš i na što se referiraš

koristi neutralan jezik na svim razinama

izbjegavaj emotivne narative, to će ih se loše dojmiti, ostavit ćeš dojam nestabilnosti

nikad ne govori iz afekta, time ćeš si iskopati rupu u koju se ukopavaš

Primjer jednostavnih rečenica kojima možete opisati situaciju i na tome stati: „On nas godinama maltretira, prijeti i dijete se boji.“ „Postoji kontinuirani obrazac ponašanja koji kod djeteta izaziva tjeskobu." "Spremni smo surađivati u okviru sigurnosti djeteta.“ (Opišite svoju situaciju vrlo kratko. Ne idete prijateljici na kavu sa suzama, niti na ispovijed da biste dobili razumijevanje. To je sasvim drugo okruženje! Ako vam je lakše zamislite da je ispred vas uređaj kojem morate dati kratku i jasnu uputu, nema emocije i mjeri samo tri, gore navedena elementa.)

3. Nikad ne reagirati na provokacije sustava, čak i kad je jasno da postupaju uvijek i isključivo na prijave progonitelja!

Provjere, nadzori, procjene – nisu dokaz da si kriv/a.

To je znak da je slučaj „težak“.

Pravila:

surađuješ proceduralno

ne ulaziš u obranu (nikad!!)

ne optužuješ djelatnike

sve komuniciraš pisano kad god možeš (pogotovo kad zahtijevaju od tebe da to ne radiš, pa čak i kada pouzdano znaš da brišu sve tvoje prijave ili dopise iz sustava)

Mirnoća = sigurnost.

II. KAKO DOKUMENTIRATI NASILJE KAD TI BRANE DOKAZE

Paralelna evidencija (najvažniji alat)

Ako ti kažu:

„Ne dostavljajte poruke, prijetnje, snimke“

To znači:

Ne žele ih u službenom spisu.

Ne znači da ih ti ne smiješ imati.

1. Privatni arhiv (OBAVEZNO)

Vodi vlastitu kronologiju: datum, tko, što, reakcija djeteta, posljedica...

Bez emocija. Samo činjenice!

Primjer zapisa:

12.3.2024. – telefonski poziv oca. Povišen ton, vrijeđanje („nesposobna“, „uništavaš dijete“, "glupača", ). Dijete nakon poziva ima noćne more i odbija kontakt... Nikada ne izmišljajte niti pojačavajte narativ u odnosu na realitet!

2. Razlika između „nedopuštenog dokaza“ i „osobne evidencije“

Institucija može:

odbiti zaprimiti dokaz

ali ne može zabraniti da postoji

Taj arhiv:

koristi se kasnije

koristi se kod promjene nadležnosti

koristi se u sudskom postupku

koristi se za zaštitu vlastite psihološke jasnoće, jer je normalizacija i relativizacija mnogih aktera s vremenom vrlo moguća

3. Svjedoci i stručnjaci (ne sustav)

Bilježi:

učitelje

pedagoge

liječnike

terapeute

Ne traži da „presude“, nego da:

zabilježe promjene kod djeteta

napišu opažanja

To je indirektni dokaz koji sustav teže ignorira.

III. STRATEGIJA ZA DIJETE

Kako zaštititi dijete bez da ga sustav dodatno traumatizira

1. Dijete NE nosi teret dokazivanja

Nikad:

ne uvježbavati što će reći

ne ispitivati ga

ne koristiti ga kao dokaz

Dijete mora znati samo jedno:

„Tvoj osjećaj je valjan. Ti nisi kriv/a.“

2. Učiti dijete razliku između:

istine koju se ne usudi ili mu je nelagodno iznijeti

i onoga što mora reći institucijama kako bi znali sa čime se nosi

To nije laganje.

To je zaštita.

Primjer:

Istina: „Bojim se, postane bijesan i govori mi odvratne stvari.“

Institucionalni odgovor: „Nije mi ugodno, bude strašno.“

IV. TEKST ZA JAVNO ZAGOVARANJE

Zašto sustav mora promijeniti pristup toksičnom roditeljstvu?

Socijalni sustav danas sustavno zakazuje u prepoznavanju psihološkog nasilja.

Time ne ostaje neutralan – postaje sekundarni traumatizator!

Problem nije nedostatak dobre volje, nego:

zastarjeli modeli procjene

fokus na „suradnju“ umjesto sigurnosti

ignoriranje obrazaca manipulacije

needukacija o pasivnim oblicima zlostavljanja, gaslightingu, materijalnoj i emocionalnoj kontroli i...

njihovim osobnim istinama i uvjerenjima.

Iako imamo romantiziranu ideju o profesionalnosti, dobronamjernosti itd, to su osobe koje su živjele, često, u jednako lošim ili u puno gorim uvjetima dok su odrastali i imaju u obitelji i među prijateljima nesavršene ljude ili primjere koji će ih asocirati na vas, te će ih nesvjesno usmjeravati na odluke. Nisu dužni biti psihički zdravi, pošteni i emocionalno nepristrani. Tako je, pa toga budite svjesni.

Dok se:

prijave nasilnika tretiraju kao „briga“

a reakcije žrtava kao „problem“

dijete gubi zaštitu.

Sustav mora naučiti razlikovati konflikt od zlostavljanja.

Neutralnost u nasilju nije neutralnost – to je podrška jačemu.

Do tada, u pravilu, svako maltretiranje se tolerira - dok ne dođe do fizičkog nasilja.

V. ŠTO STVARNO DJELUJE (REALNO)

mirnoća

dosljednost

paralelna evidencija

emocionalna distanca

zaštita djeteta, ne uvjeravanje sustava (sustav prvo štiti sebe)

dugoročno razmišljanje

dokazivanje

neemotivni istupi

shvaćanje da se nasilnik razotkriva sam od sebe dosljednim negativnim ponašanjem

povjerenje da sustav „vidi sve“

ZAVRŠNA ISTINA

Sustav ne štiti zlo – štiti svoju strukturu.

Ti ne možeš promijeniti sustav u hodu.

Ali možeš:

preživjeti

zaštititi dijete

sačuvati istinu

i govoriti glasno i jasno

I imati na umu: kad god odšutiš radi...(kakav god razlog imaš u glavi... dostojanstva, civilizacijskog nivoa, mira, zaštite nekoga... znaj da se kod ljudi to na dubinskoj razini sasvim nesvjesno podrazumijeva kao prihvaćanje autoriteta i prava. Nemoj šutjeti, a ako ne možeš od straha, šoka ili ljutnje smisliti ništa drugo, dovoljno je: Ne! Bez daljnjeg objašnjenja.