top of page
Search

Kada nadređeni u nas trpaju svoje probleme – i kako se zaštititi

  • Jan 23
  • 3 min read

Svaki tim ima svoju specifičnu dinamiku.

Svaki menadžer ima stresan posao, život ili period.


No, ponekad se događa da nadređeni koristi svoj tim kao kontejner za vlastite frustracije, strahove i nezadovoljstva. I, naravno, to nije leadership. To je emocionalna delegacija.


Ako ste ikad osjetili da “nosite tuđi teret”, da morate balansirati raspoloženja nadređenog ili tumačiti skrivena pravila igre – niste sami.


1. Prelazak granica poštovanja - što to znači zapravo?

Granice se prelaze kada se od vas traži nešto što ne pripada vašoj funkciji ili što prelazi vaš emocionalni kapacitet:


  • slušanje tuđih problema kao “dužnost”

  • smirivanje šefovih kriza i frustracija

  • toleriranje nepravednih komentara ili odluka

  • prihvaćanje nejasnih ili neetičkih zahtjeva

  • predviđanje raspoloženja i reakcija nadređenog


U takvom sustavu emocionalni teret postaje zadatak, a ne izbor. Ako odbijanjem igranja ove uloge riskirate svoj položaj ili način tretiranja, vi ste u zamci. Ovo je neetično. Iznimke se mogu dogoditi u specifičnim životnim okolnostima, no to su iznimke, dakle - ne ponavlja se!


2. Skrivena igra moći

Nekad su moći nadređenih bile vidljive i dopuštene: vikanje, prijetnje, otvoreno omalovažavanje, što u privatnosti, što pred svjedocima.


Danas su neke kolektivne dinamike sofisticiranije i perfidnije:


  • pasivna agresija (“vidjet ćemo…”)

  • prikrivena kontrola (“u pravu si, ali…”)

  • nejasna pravila i kriteriji

  • emocionalna ucjena (“trebaš me razumjeti”)

  • manipulacija informacijama i autoritetom

  • ignoriranje tuđih granica ili prostora


Takvi obrasci stvaraju sustav stalne nesigurnosti, gdje zaposlenik stalno pogađa, balansira i prilagođava se – često bez jasnog razloga, a rezultira konkretnom psihofizičkom štetom.


3. Posljedice na zaposlenike

Kad nadređeni “trpaju” svoje probleme, sustav zaposlenika reagira na tri načina:


Hipervigilnost (oprez)

– stalno skeniranje signala

– pogađanje raspoloženja

– predviđanje sankcija


Emocionalna kompresija (potiskivanje)

– gutanje frustracija

– poništavanje osobnih granica

– gubitak spontanosti


Prinudna lojalnost

– ostajanje u sustavu bez snage za promjenu

– racionaliziranje nepravdi

– opravdavanje ponašanja nadređenog


Sve to dugoročno vodi do:

– stresa i tjeskobe

– iscrpljenosti

– smanjenja kreativnosti i inicijative

– osjećaja da “nismo dovoljno dobri”

– gubitka integriteta i osobne snage


4. Zašto je danas perfidnije nego nekad?


Direktne konfrontacije su rijetke, a otvoreno zlostavljanje se rijetko tolerira. No, skriveni obrasci, manipulacija i emocionalne igre zauzimaju isti prostor energije – samo nevidljivo.


Drugim riječima:

– prijetnja nije glasna, nego tiha

– kontrola nije očita, nego prikrivena

– konflikt nije direktan, nego perfidno podmukao


Ipak, sustav tijela i živčanog sustava prepoznaje prijetnju – i reagira jednako snažno kao i ranije. Pa, tada, kada neprijateljsko ponašanje nije jasno izraženo, često nismo svjesni odakle opasnost dolazi, pa nam se napadaji panike, recimo, učine kao nešto bez uzroka.


5. Što možemo ili trebamo svakako učiniti?


Prepoznati obrazac – jasno razlikovati kada je problem tuđi, a kada je vaš.

Postaviti granice – racionalne, ciljane, emocionalne, programske/strukturalne, vremenske i funkcionalne.

Regulirati sustav – odvojiti stres nadređenog od vlastitog živčanog sustava.

Tražiti podršku – stručnjaci, mentori ili kolege. (Paziti da se ne obraćamo nekome tko ima normalizaciju ovakvih događanja jer će se traume poduplati. To su ljudi koji smatraju da je to normalno ili da trebate biti opušteniji, ne praviti od buhe slona, ignorirati i ne pridavati tome važnosti, pa će samo od sebe nestati...)

Planirati izlaz – znati da postoji strategija i alternativa za dugoročno očuvanje energije i integriteta. Za sve postoji način, iako ga vi taj čas ne vidite i ne znate kako se izvodi!


Dakle, raditi u kolektivu gdje u vas nadređeni “trpaju” svoje probleme nije znak vaše slabosti, već neravnoteže u sustavu.


Prepoznavanje, postavljanje granica i svjesna regulacija mogu spriječiti dugoročne posljedice – i sačuvati vašu energiju, radni elan, dostojanstvo i kreativnost.

 
 
 

Comments


bottom of page