Regresija naša svagdašnja

Plaćat ćete grjehove vaših otaca ili svoje vlastite?

Mogli bismo se zapitati tko je kriv za išta i što je pošlo krivo, kako i kada točno?

Mene je strah regresije, reče jedan poznanik. Strah me je da ću otkriti nešto ružno o sebi, recimo da sam ubio nekoga... I što onda?

Bez da ulazimo u to što je zaista regresija koja vodi u uvid o nečemu što je nekada, nekako i zbog nečega bilo, gledajmo što nam omogućuje sve ono što smo uvidjeli, osjetili i što sa time možemo napraviti. Možemo razriješiti neki unutarnji skriveni sukob koji nas onemogućava u ostvarenju nekog dijela života koji je stagnirao, bez da smo mogli dokučiti zašto, te pronaći razrješenje i rasterećenje.

Često ne možemo predvidjeti gdje će sve otpuštanje i olakšanje tereta koje nosimo unijeti promjenu. Nije to zbog lošeg planiranja, već zbog realne nemogućnosti da i u trenutnim odnosima i situacijama procijenimo koja akcija i kako djeluje na naše unutarnje dijelove osobnosti, a kako na druge oko nas, te kako će to točno utjecati na svaki sljedeći postupak ili razvoj. Možemo imati samo jasno usmjerenje, okvir.

Otkrivanje skrivenih dijelova naše osobnosti je uvijek osvajanje skrivenog unutarnjeg teritorija. Kada je viđeno, više se ne može ne vidjeti. Kada je otkriveno, može se time upravljati, može se transformirati i oblikovati u konstruktivnu promjenu. To je povećavanje osobne moći, samopouzdanja i autonomije. Vladati sobom je zaista zadovoljavajući mehanizam. Donosi više sigurnosti i jasnog, čistog prostora.

Zar je zaista razumno umišljati da ne znanjem o sebi možemo pobijediti svoje vlastite slabosti? Jer, ono što ne znamo nije nestalo, i dalje je tu, samo mi nemamo kontrolu nad time, već to nad nama. Žmireći hodati danju može biti dobar eksperiment, ako znamo što njime želimo dokazati ili pobiti, ili čak otkriti nešto zanimljivo, no korisno je i otvoriti oči i koristiti ih da vidimo gdje stajemo, što je oko nas i koji smjer kretanja u životu želimo. Jednostavno.

Prošlost u sjeni stvara osjećaj nemira i nesigurnosti. Sa time koračati i nositi terete nije baš mudro, ako želimo sadašnjost u miru, sigurnosti i jasnoći, a pogotovo ako želimo budućnost bez tereta. Dobro je vidjeti nedostatke i nadomjestiti ih kvalitetnim zamjenskim rješenjem. Rješenja su ionako već tu, prisutna...

Koga želimo spasiti? Koga zaštititi? Kome želimo dati moć nad sobom? Kome gledati u oči sa mirom u duši? Sa kime se izmiriti, a sa kime poravnati računicu? Što bi bilo dobro dovršiti? Koga otpustiti iz života, misli i iz tijela? Kome otvoriti vrata? Koga zavoljeti? Koga razumjeti? Od koga se oprostiti?

Oslobođeni, prazni prostor nikada nije prazan. U njemu je potencijal i slobodna energija. To je itekako dobar osjećaj!