Depresija je simptom

Simptomi su kao kamate... I zapadni svijet ih obožava!

Imate li kakav problem u svom unutarnjem sustavu, prvo ga trebate ne primjećivati. Jer, čemu praviti od buhe slona? To je kultura koju dosta ljudi njeguje u osobnom i poslovnom sustavu.

Kada se malo razmaše i pojača, treba ga kritizirati, ljutiti se na njega, ucjenjivati mu nositelja, prijetiti i zastrašivati, zbunjivati i negirati, do sluđivanja obmanjivati. Nema se vremena ni smisla gubiti energiju na nešto tako banalno i glupo, ima prečih stvari. Uvijek.

Ljudi očekuju da se ponašate u skladu s poslovnim pravilima. Tko se ne ponaša tako treba ga izdvojiti, osuditi i postaviti za primjer. Ima da ga je sram i neka je kažnjen i nek trpi kaznu! Tome se veselimo. Što taj ima biti drugačiji i što njega duša ima boljeti, neka puca kičma kao i nama. Pogledajmo nas, mi smo pravi! Mi podnosimo, mi ne kmečimo, mi smo se te duše odrekli davno.

I vidi kako nam je dobro! Ne osjećamo niti spram sebe, niti spram drugih išta posebno i vrlo smo zadovoljni time. Tako će biti zauvijek, prisežemo sebi i "upravi za pravi način". Uprava je zadovoljna, biti ćemo nagrađeni. Mi smo čuvari naše čistoće. Mi smo oni jaki. Brade i čela su nam visoko dignuti. I među nama postoje bolji od boljih. Ka njima se uzdižu naši pogledi. Malo nam se zavrti u glavi od toga, pa brzo pognemo glave dole u tihom priznanju i obožavaju.

Mi smo dobri. Mi točno pratimo protokole. Ne talasamo, sigurni smo. Znamo što se dogodi onima koji gledaju ravno u oči i postavljaju pitanja. Ni jedan car to ne voli. Kaos, kaos, napravite zbrku i kaos, dajte da se zaboravi. I zaboravlja se. Brzo se mora zaboraviti jer će uskoro netko opet pitanje postaviti i opet će trebati vatru ugasiti. A, vatru sve češće podmeću oni bolji. Sve češće ih nije briga, sve češće car ispada budala.

No, dovoljno je nas koji ne smijemo vidjeti, koji smo grešni i sami, pa ćemo šutjeti. Pa i odobriti. Ma neka ga, ajde kao da je prvi ili zadnji. Voljeti ćemo cara kao da je naš rođeni, jer da nam je bar rođeni tako mudar, lukav I neustrašiv!! Kako bismo se ponosili i smijuljili kada nas nitko ne gleda.

Volimo te zločeste dečke, baš su nekak hercik. Ah, vragolančići naši! Ha ha, pec pec, ne biti zloćkasti više! Neće, neće, kažu, slučajno se to sve omaklo i nisu oni zapravo, to je sve nekako se njima okačilo, ali nisu stvarno, odnosno, pa zar nije jasno da su imali pravo? Eto, svatko bi. Pa jest, heh, pa i mi bi možda isto. Treba im oprostiti, ta tko smo mi da sudimo? No, ko bu bacil kamen prvi? Ajde, dajte dečku mira. Ajde, razlaz!

Simptomi su po cijeloj guzici već pa ćemo nešto poduzeti. Imamo razne kreme, masti, vodice, gelove i mlijeka. Dobro bi bilo uz to neke suplemente dodati, neprirodno cijeđenje sokove, znate, djelotvorniji su od tih prirodnih. Dokazali smo. Jer ti prirodni su zapravo lažni. Otkud pomisao da jedna jabuka sa stabla ima nešto vrijedno u sebi. Svašta! Kakvi simptomi?

Bezveze, pa to se lako izreže. Nije valjda da smo u kamenom dobu kad možemo u par sati to izvaditi i gotovo. Civiliziran smo svijet. Mi smo Zapad! Dati ćemo sve što imamo u injekcijama, epruvetama, priljepcima i tabletama i dlanom o dlan, da sve dobro prođe. I poslije, naravno, ne odlazite praznih ruku. Za nagradu, skoro besplatno još čudo toga, do kraja života. Sasvim skoro besplatno. Na potencijalne nus pojave ćemo pravodobno reagirati, bez brige, pa imamo mi proizvoda i stalno nove kreiramo. Dok vas ne kremiramo.

Civiliziranoj je to. I jeftinije. Šta će vas neke bube, bagremi ili božuri poslije jesti. Sve u dim! Najljepše je kad se pali. Čisto. Decentno. Fino. Kad nema simptoma, nemamo što ponuditi... Tko nema uzroka ni ne okida više. Ne radi možda okidač?

Ma, dobro, to su samo rijetki slučajevi, usamljeni pojedinci. Nećemo sad dramiti, imamo što slaviti. Još jedna uspješna sezona. Čaše gore! Nema smisla da se žalostimo, nadoknada će se višestruko od našeg vlastitog plemena uzeti. Sami su si krivi. Što nisu spazili na pojedince i na vrijeme to riješili... Uostalom, simptomi se i kod njih gomilaju. Žetva će biti kamate, pa kamate na kamate, pa onda postanu glavnica, a simptoma ne nedostaje. Ako i pofali, smislit ćemo nešto novo. Tržište to voli. I mi volimo njih. Pojedinci su nevažni. To ćemo im i reći. To će i povjerovati.